Uvod
Još od rane zore Android 6.0 Marshmallow-a, Google je po uzoru na tadašnje Custom ROM-ove odlučio uvesti upravljanje dozvolama za aplikacije. Taj su nadasve genijalan potez obavili baš u pravo vrijeme s obzirom na to da je količina privatnosti za korisnike bilo kojeg tadašnjeg, ali i sadašnjeg operacijskog sustava na pametnim telefonima postala vrlo upitna. Kako je Android 6.0 kasnio na većini popularnijih modela (kao i svaka nova verzija Android pametnog sustava), tako su i korisnici nakon cijele pompe predstavljanja Marshmallow-a poprilično zaboravili na važnost dozvola koje dijele instaliranim aplikacijama. Tek kada su inženjeri iz Samsunga, LG-a, HTC-a i ostalih popularnih proizvođača uhvatili korak s Googleom što se tiče Androida 6.0, prosječan korisnik (a većina ih koristi pametne telefone upravo spomenutih proizvođača) se po prvi put susreo s ručnom dodjelom dozvola aplikacijama. Iz vlastitog iskustva sam primijetio da korisnici prenose već naučenu „next-next“ taktiku pri instalaciji i korištenju aplikacija (prenesenu sa Windows platforme i instalacije programa i igara). Time developerima instaliranih aplikacija samo što ne pripišu djedovinu, prvorođenče, potpišu jamstvo za kredit i što sve još ne. Malo ekstremna usporedba, no kako se privatnost korisnika prodaje kao i nogometne sličice djeci svake godine, tako smatram svoju usporedbu sve više opravdanom.
„Sve je tu, pa Vi proberite!“
Kako Google još nije uspio prisiliti sve popularne developere aplikacija da se prilagode ovom novom sustavu dodjele dozvola, stavio je barem „fail-safe“ stavku koja vam prilikom dodira na gumb „Instaliraj“ ispiše upozorenje i (po mom mišljenju) nedovoljno informativan prozor sa svim dozvolama na koje prilikom instalacije automatski pristajete. Da ista stavka nije dovoljno informativna i detaljna, dokazat ću na primjerima nekoliko popularnih aplikacija uz pomoć Custom ROM-a i velikog truda programera koji stoje iza DotOS-a i drugih ROM-ova koji podržavaju detaljan odabir dozvola aplikacijama.
Slika 1. Loša i dobra aplikacija za svjetiljku (nevjerojatan broj dozvola na lijevoj aplikaciji)
Par primjera
Službeno, Facebook zahtjeva 8 dozvola koje možete odobriti prilikom korištenja istih što je na prvu opravdano jer ih aplikacija barem ne odobri sama, nego po potrebi. Barem to Mark Zuckerberg želi da mislite, a mi se uputimo prema uvidu stvarnog stanja dozvola. Prema slikama možete zaključiti da Facebook i bez upita uzima toliko informacija i upravlja toliko širokim spektrom opcija vašeg pametnog telefona te vam tako „muze“ informacije, bateriju i mobilne podatke (ili WiFi).
Slika 2. Facebook službene (crveni okvir) i neslužbene dozvole
Moja najdraža aplikacija za IR senzor „Peel Remote“ se ponudila kao drugi primjer apsurdnim brojem dozvola koje traži (da samo tu i tamo upali TV i prebaci kanal). Izgleda da je među rekorderima po zatraženim dozvolama (9 dozvola) koje službeno traži od korisnika, ali neslužbeno je uznemirujuće zahtjevna. Da nije nadzora privatnosti u Custom ROM-u, ne bih nikada pogodio da aplikacija za korištenje IR senzora zahtjeva čak 25 dozvola koje obuhvaćaju gotovo svaki dio pametnog telefona što je apsurdno za tako jednostavnu aplikaciju.
Slika 3. Peel Remote (neslužbeno) traži čak 25 dozvola
Uznemirujuće vijesti u vezi dozvola
Također bih priložio i nedavnu objavu na /rAndroid subredditu u kojoj je dokazano da različite tvrtke na poprilično podmukle načine i ciljanjem mlađe publike koriste dozvole za mikrofon na vašim uređajima da bi prisluškivanjem pozadinskih zvukova u vašem okruženju otkrili što vas zanima, te uz to saznanje vam servirali reklame. Zvuči uznemirujuće, ali je nažalost istinito.
Više o tome možete saznati na:
https://www.nytimes.com/2017/12/28/business/media/alphonso-app-tracking.html
Savjeti za borbu protiv “Skyneta”
Da vas ne bismo samo upozorili i uznemirili, evo i nekoliko savjeta u vezi Android dozvola. U glavnim postavkama vašeg Android pametnog telefona, pod stavkom „Aplikacije“ možete pronaći sve instalirane aplikacije te dodirom na bilo koju pristupiti izborniku u kojemu se nalazi opcija „Dozvole“. Dodirom na istu opciju možete ručno oduzimati dozvole određenim aplikacijama kojima ne želite otkriti baš sve svoje tajne. Naravno budite obzirni prema nekim dozvolama (npr. ako WhatsAppu ugasite dozvolu za kameru, ne očekujte da ćete moći iz aplikacije moći pristupiti opciji za slikanje i snimanje) jer su potrebne za rad određenih dijelova aplikacija. No i ovdje treba biti oprezan, neki developeri vas „tjeraju“ da im odobrite velik broj dozvola da se uopće aplikacija pokrene te vas na taj način „ucjenjuju“. U ovakvim slučajevima, ako prilikom oduzimanja dozvole za koju smatrate da nije logično potrebna, a aplikacija vas upozori da se neće pokrenuti, prijavite datu aplikaciju u Google Play Trgovini i pronađite si alternativu.
Slika 4. Uzmite stvar u svoje ruke i ručno uredite dozvole aplikacijama
Još jednom vas potičemo na obzirno korištenje aplikacija na Android sustavu s obzirom da je isti prepun rupa pomoću kojih developeri kradu informacije o vama i vašim interesima te vas na poseban način „prodaju“ svojim sponzorima. Ona stara „ako je proizvod besplatan, Vi ste proizvod“ zbilja oživi u ovako opasnim vremenima kada informacije postaju najvrijednija valuta, čak vrijednija i od popularnog Bit-coina.
Nedavno sam čitao članak o “ugovorima” za korištenje free Wi-Fi konekcija koje susrećemo u kafićima, tržnim centrima i slično, te kako korisnici bez čitanja uslove istih olako prihvataju.Istraživanja radi, nekolicina Wi-Fi konekcija posjedovala je ugovore sa suludim zahtjevima i klauzama. Varirali su od davanja raznolikih punomoći (znate onih stvarnihm legalnih, koje vas zapravo mogu uvaliti u probleme) do pružanja usluga jamstva i sličnoga. Priča se stvarno može povezati sa tvojim člankom. Koliko toga rizikujemo zbog jedne Wi-Fi konekcije (ergo aplikacije) jer smo lijeni obratiti minut pažnje.
Primetio sam kada se prikačim na neke wifi mreže da posle toga iskaču reklame za neke app i morad da ih uninstaliram. Neko imao slično iskustvo?